“Povijest je učiteljica života”, glasi stara latinska poslovica. Povijest nekog kraja može se iščitavti iz različitih izvora. Spomenici na grobljima su jedan od takvih povijesnih izvora. Zanimljivo je stoga iz rijetkih prastarih grobnih spomenika “pročitati” tko je u našem kraju prije 100 i više godina svojim ugledom i dobrostojećim položajem “zaslužio” spomenik koji se zadržao, evo do dana današnjeg. Između svega desetak takvih na našem groblju izdvojili smo njih petero:
- Konrad Pliberšek (na grobu piše: Konrat) i njegova majka Elizabeta, orehovički župnik koji je umro na tragičan način i čije se ime nalazi i na zajedničkoj grobnici orehovičkih župnika i svećenika, mada tamo nisu preneseni njegovi zemni ostaci;
- Josip Golubić, drugi učitelj orehovičke škole, rođen iste godine kad je sagrađena orehovička škola, dakle 1872. a umro i pokopan 1924.;
- Franjo Gjurkin, vlasnik važne trgovine u Orehovici u kojoj je jedno vrijeme bila i pošta! Iz tog vremena sačuvana je i jedina razglednica Orehovice, pečat orehovičke pošte, ali i nekoliko fotografija koje ćete moći u dogledno vrijeme vidjeti i na ovom portalu;
- Obitelj Bertić iz koje potječe i čuveni Vatroslav Bertić, matematičar koji je zbog svojeg antologijskog djela o matematičkoj logici, objavljenog u Pešti 1848. zasluženo uvršten među 1000 znamenitih Hrvata. Prijateljevao je i pokumio se sa slavnim pjesnikom i generalom austrijske vojske, Petrom Preradovićem, koji je rado dolazio u Orehovicu. U zrelo doba prihvatio je katoličanstvo i dao velik doprinos Hrvatskom narodnom preporodu;
- Franjo Ivančir, čija prazna kuća propada u centru Brestovca Orehovičkog, relativno je najmlađi, a ovdje je uvršten i stoga jer je 1942. osnovao prvo dobrovoljno vatrogasno društvo u Brestovcu Orehovičkom.
Što možemo naučiti iz ovih kratkih povijesnih crtica?
Ispod spomenika leže, ne samo tada dobrostojeći ljudi, već i osobe koje su na različite način unaprijedile naš kraj. Tragovi njihovog djelovanja osjećaju se i danas.
S druge strane, među nama više nema nijednog Ivančira, Bertića, Gjurkina, Golubića… pa se, s pravom, pitamo nije li ugled i imetak ipak samo voda vrh pijeska!?
Sad imaš i jesi a već sutra će ti se, možda, zatrti rod i ime.
I zato, dragi prijatelji dobronamjernici, zapalite koju svijeću i izmolite molitvu za pokoj duša gore navedenih ljudi jer oni više nemaju nikoga svoga tko bi to za njih mogao učiniti.
Pokoj vječni daruj im Gospodine – i svjetlost vječna svjetlila njima!
Srce Zagorja 