Božidar Ručević
NOVA Rodoslovna crtica iz srca Hrvatskoga zagorja
VATROSLAV (IGNAC, JOSIP) BERTIĆ IZ BERTIĆEVA U OREHOVICI
Orehovica 1818. – Hum Zabočki 1901. (1)
Uvod
Šetnjom grobljem župe Orehovica autor ovoga zapisa došao je do zanimljive potke za rodoslovnu crticu iz Srca Zagorja i to o jednom od najvećih hrvatskih matematičara svoga doba, Vatroslavu Bertiću, koji omaškom pisatelja nije bio zabilježen u monografiji: Bedekovčina – stara i plemenita (2) iz 1997.
Grobovi obitelji Bertić dojmljivog su izgleda i uočljivi su odmah desno na početku orehovičkog groblja u kojima je pokopan dio Bertića i dio njihove uže rodbine, i to:
REGINA RAUKER + 1877., ELIZABETA BERTIĆ + 1917., MARIJA GAVRILOVIĆ + 1929. i ILUTIN BERTIĆ + 1930. Danas grobove uzorno uređuje obitelj Kobešćak čiji je predak Ivan bio posljednji upravitelj imanja Bertićevo i koji je oko 1930. od posljednjeg pravnog slijednika Ljubomira Bertića to imanje i kupio.
Kurija u Bertićevu snimljena 1970. (3)
Oko dva kilometra od centra Orehovice još i danas postoji toponim Bertićevo upisan u neke zemljovide, ali ta činjenica kao niti članak ‘O uvaženom matematičaru Vatroslavu Bertiću’ u Bedekovčanskom glasniku,(4) nije pobudio veći interes u njegovu rodnom kraju, a neke tadašnje naznake u ‘Muža zagorskog srca’ (Mr. sc. dr. Rajko Fureš), čak i o gradnji spomenika, brzo su zamrle. Stoga je autor oko 50 stranica prikupljenih zapisa, karata i slika početkom 2008. poklonio Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu na Marulićevom trgu 14, gdje ih rodoslovni namjernik može uporabiti u koliko želi proširiti znanja o ovoj obitelji iz srca Hrvatskog zagorja.
Karta najužeg dijela Srca Zagorja s vidljivim toponimom Bertićevo i s još sasvim ne definiranim današnjim stazama i putovima. (5)
Podrijetlo prezimena Bertić
Bertići su uglavnom Hrvati, najvećim dijelom iz područja Hrvatskog Podunavlja te samim iskonom iz Vinkovaca, iako ih je u proteklih sto godina najviše rođeno u Jankovcu kraj Koprivnice, Starom Štefanju kraj Čazme i Donjoj Obreški kraj Kloštar Ivanića gdje se je svaki deseti stanovnik prezivao Bertić, (6) a prema popisu stanovništva 2011. u državi Hrvatskoj ima 561 nositelj prezimena Bertić.
Nastanak prezimena Bertić
Mnoga prezimena nastala su od ženskih imena, pa u takva matronimska prezimena možemo ubrojiti, i to Aniće od Ane, Magdiće od Magde … isto tako i Bertiće od Berte, a što je obično vezano na događaj kada je rodočelnik nekoga roda ranije umro ili poginuo pa je briga o rodu ostala na ženi i majci. Češći je slučaj da patronimi, a ne matronimi, iznjedre patronimsko prezime, kao na primjer, Ivanović od Ivana, Antunović od Antuna, Perić od Petra i tome slično.
Raširenost prezimena Bertić
Prema popisu stanovništva 2001. (7)(osoba/kućanstva) Bertića ima u mjestima, i to: Beli Manastir 16/8, Bilje 5/1, Bjelovar 16/8, Bošnjaci 42/16, Bračevci (Drenje) 3/2, Brijest (Osijek) 3/1, Briješće (Osijek) 5/1, Budimci (Podgorač) 10/4, Čepin 6/2, Daruvar 6/3, Domaji (Sokolovac) 3/1, Domovec (Hrašćina) 2/1, Donja Obreška (Kloštar Ivanić) 6/3, Donje Novo Selo (Nijemci) 1/1, Donji Daruvar (Daruvar) 2/1, Donji Miholjac 10/4, Đulovac 4/1, Gunja 8/3, Ilača (Tovarnik) 3/2, Ivanovo (Viljevo)42/11, Jagodnjak 5/1, Jankovac (Sokolovac)11/4, Jertovec (Konjšćina) 2/1, Ježdovec (Zagreb)4/2, Josipovac (Osijek)2/1, Klokočevac (Bjelovar) 6/1, Koprivnica 4/1, Križevci 9/3, Kupljenovo (Zaprešić) 1/1, Laslovo (Ernestinovo) 2/1, Lozan (Špišić Bukovica) 5/1, Lukač 7/2, Mali Grabičan (Sokolovac) 2/1, Mali Lošinj 2/1, Marinci (Nuštar) 12/3, Metajna (Novalja) 2/1, Mirkovci (Vinkovci) 3/1, Orahovica 2/2, Osijek 26/10, Otok (Vukovar) 39/14, Pešćeno (Konjšćina) 7/2, Petrinja 3/1, Podravska Moslavina 6/2, Podvorec (Breznica) 5/2, Potkobiljak (Fužine) 3/1, Požega 1/1, Privlaka (Vukovar) 8/3, Rasinja 1/1, Reka (Koprivnica) 3/2, Retkovci (Ivankovo) 7/2, Rijeka 6/4, Sesvete (Zagreb) 4/1, Slatina (Preseka)1/1, Slatina 6/2, Sobočani (Kloštar Ivanić) 4/1, Stari Gradac (Pitomača) 4/1, Staro Štefanje (Štefanje) 12/3, Šenkovec (Brdovec) 2/1, Subotica Podravska (Rasinja) 3/1, Tenja (Osijek) 3/1, Tovarnik 5/2, Velika Gorica 2/1, Veliki Potočec (Križevci) 7/2, Vinkovci 36/13, Virovitica 1/1, Vodice 9/2, Zagreb 79/36, Zaprešić 2/1, Zdenci 4/2, Zlatar Bistrica 1/1, Županja 4/2.
U Srcu Zagorja Bertići su nestali, ali se njihovo postojanje još nazire u bliskom kraju od oko Hrašćine do oko Konjšćine.
Znameni roda Vatroslava Bertića
Vatroslav (Ignac, Josip) Bertić je prema Matičnoj knjizi krštenih, župa Orehovica, knjiga 878., rođen 7. lipnja 1818., a umro je 1901. u selu Humu kraj Zaboka, gdje je vjerojatno i pokopan.
Roditelji Vatroslava Bertića su Josip Jakov Bertić (Darda, 1772.-Varaždin, 1844.) časnik i Regina Antonija pl. Gregoroczy iz stare hrvatske plemićke obitelji Gregurovečki. Ime su dobili od posjeda Gregurovec u Varaždinskoj županiji, a bili su i vlasnici nekoliko imanja na području između Mača i Orehovice. Prvi zabilježeni Daniel pl. Gregoroczy i sinovi živjeli su 1486. u Krapini, a slijedeći članovi obitelji Gregoroczy pronađeni su u knjizi krštenih u župi Mače još 1670. gdje je zapisan Petar Gregoroczy i potomci Juraj 1718., Ivan Benko 1722., Ignac 1725. te među drugim pravnim slijednicima iza 1770. i Regina Antonija pl. Gregoroczy.
(8)
Josip (1772. – 1844.) i Regina (oko 1770. – ?) imali su troje djece:
↓
- Terezija (1809. – 1868.) udana za Hermana pl. Bužana (1800. – 1862.)
↓
- Jelisava (1814. – ?) udana Prasnički.
↓
- Vatroslav (Josip, Ignac) Bertić i Amalija Kaltneker (1830. – 1868.) i njihova djeca:
↓
- Slava (1850. – ?) udana za Dragutina Antolek-Orešeka
↓
- Milutin (1854. – 1930.), agronom i promicatelj vinogradarstva, načelnik općine Mače, veliki domoljub, član Stranke prava, upravljao i živio na dobru Bertićevo. Oženjen za Josipu Rauer.
↓
- Dušan (1857. – 1922.), sudac u Zagrebu i Ogulinu. Oženjen za Zlatu Hržić i koji je djed već spomenute Sofije Deželić. Dušan i Zlata imali su kćer Nadicu.
↓
- Stanka – umrla kao malo dijete.
↓
Bogdan (oko 1860. – ?) kao računarni činovnik živio je i radio u: Sarajevu, Budimpešti, Osijeku i Zagrebu. Njegov sin Ljubomir je posljednji vlasnik Bertićeva u svojoj lozi, koje je naslijedio od strica Milutina. Oko 1930. prodao je imanje obitelji Kobeščak, koja i danas u njemu živi.
Glavni lik ovoga roda matematičar i mjernik Vatroslav Bertić studirao je tehniku u Budimpešti, a radio je u Zagrebačkoj i Varaždinskoj županiji. Od bana Josipa Jelačića imenovan je u izvršnu vlast kao tajnik Banskog vijeća te predvidivo voditelj Bojnog odsjeka. (9)
Napisao je i 1847. tiskao u Budimpešti knjigu ‘Samouka – pokus pervi‘, koja je važna s gledišta hrvatske matematičke terminologije, te temelja matematičke logike i to nezavisno od engleskog matematičara G. Boolea (1815.-1864.), koji 1850. piše o sličnoj temi. U ‘Književnim vijestima’ objavio je 1846. u Zagrebu ‘Nešto o matematici’ ističući značenje matematike i prirodnih znanosti za nacionalni preporod u Hrvata.
Cijeli život prijateljuje s velikim hrvatskim pjesnikom Petrom Preradovićem, koji je bio krsni kum svoj njegovoj djeci i česti gost u Bertićevu. Prijateljevao je i s dr. Bogoslavom Šulekom. Sva trojica su bili veliki domoljubi i pristaše ilirskog pokreta. Po ženskoj lozi Bertići su blisko povezani i sa starom hrvatskom obitelji Deželić.
Vatroslav Bertić, matematičar i mjernik te veliki muž Hrvatskoga zagorja i brižni otac iza prerane smrti supruge, nakon bogate karijere znanstvenika i političara i to od Bertićeva do Pešte, Varaždina i Zagreba – vratio se je u svoje Zagorje i u Humu Zabočkom skončao svoj vrijedni život 1901. godine.
Autor završava ovo štivo sa savjetom za rodoslovne istraživače: ‘Gdje ste, da ste uvijek prošećite i grobljem!’ (10)
Božidar Ručević
Literatura
(1) Fotografija snimljena u zagrebačkom ateljeu Mosinger & Breyer u Ilici 8., i to 1898.
(2) Monografija: Bedekovčina – stara i plemenita. Izdanje: Općinsko poglavarstvo Bedekovčina, (1997).
(3) Snimio dr. sc. Mladen Deželić 1970. Na slici je i njegova supruga, poznata hrvatska pijanistica Sofija Deželić, koja je u djetinjstvu često dolazila na svoje djedovstvo Bertićevo
(4) Bedekovčanski glasnik, godina 2., broj 2., svibanj 2007: 20. i 21.
(5) Isječak iz stare vojne karte iz sredine XX. stoljeća, koji pokazuje najuži prostor Srca Zagorja. Prvi ucrt 1935., obnovljeno 1960.
(6) Siniša Grbić, ur., Enciklopedija hrvatskih prezimena, Zagreb: Nacionalni rodoslovni centar, 2008.: 35.
(7) Maletić i Petar Šimunović, Hrvatski prezimenik 1., Zagreb: Golden Marketing – Tehnička knjiga, 2006.: 242.
(8) Fotografije uljanih slika izrađene kod fotografa Gjure Mayera u Zagrebu.
(9) Takvi po banu Josipu Jelačiću imenovani Odsjeci (1848.-1849.) trebali su prerasti u ministarstva uz izborenje Trojedne kraljevine Hrvatske kao trećeg čimbenika državne vlasti u Carstvu, koje protiv toga reagira Bachovim apsolutizmom, koji kroz razdoblje između 1850. i 1859. uvodi režim poznat po centralizaciji i germanizaciji (u Hrvatskoj je ukinut Sabor, samouprava županija, a uveden je njemački kao službeni jezik), što ipak ne zatomljuje nacionalna stremljenja u Hrvata za stare pravice, nego ih s vremenom razbuktava. (Djelomice prema Wikipediji – pristupljeno 19. siječnja 2015.)
(10) Djelomice prema: Božidar Ručević, Vatroslav(Ignac, Josip) Bertić, Zagreb: www.rodoslovlje.hr, (2007.)
Božidar Ručević
Rodoslovna crtica
Tenšeki iz zaseoka Tenšeka u Zadravcu na obroncima Strugače
u srcu Hrvatskoga zagorja
(1)
Zagreb i Zadravec, 2014/2015
Prolog
Nedaleko župne crkve svetoga Leopolda Mandića u Orehovici, u prelijepom zagorskom kraju, upravo u njegovome samom srcu, među planinarski zanemarenim, turistički neprepoznatim i premalo opisivanim bregima i udolinama Strugače, koja je vjerojatno i sama tek nešto veći obronak planine Ivančice, susrećemo zaseoke istoga imena kao što je i većina prezimena u njima, pa tako nahodimo i na prezime Tenšek u Tenšekima, koji su od negda uklopljeni u veće naselje Zadravec povrh Orehovice.
Malo niže od Zadravca, na zasebnom brežuljku ustoličila se orehovička župna crkva, koja je nedavno oplemenjena vanjskim spomenikom glavnog sveca i atraktivnim Križnim putem na obronku oko nje, a sve je izgrađeno s velikim marom orehovičkog župnika, vlč. Ivice Šestaka i njegovih vrijednih župljana, te svakako među njima i puno nositelja prezimena Tenšek o čijim znamenima pišem u ovoj rodoslovnoj crtici.
(3) |
Vrijedno je zabilježiti da je u posljednjih desetak godina u širem prostoru oko crkve, koja poput neke vrste centra okuplja zaseoke i manja ili veća naselja, u čast vjerskih ili društvenih obljetnica obnovljena: škola 1. – 4. razreda (140 godina neprekinute nastave 1872.-2014.), te sama crkva, groblje s mrtvačnicom i kurija župnoga dvora. Iste godine održana je i fešta u čast sto godina pošte u orehovičkom kraju. |
Unatoč tome što je civilizacija velikim koracima zakoračila u orehovički kraj sve je na zadravečkim bregima još uvijek ostalo pitomo i ispunjeno sjećanjima na drevno doba i život u njemu, a čemu zasigurno puno doprinosi i tamošnje spontano druženje puka na tradicijama ovoga pravoga srca Hrvatskoga zagorja, kao što je na primjer i okupljanje uz popjevke te svirku – od klijeti do klijeti pod nazivom ‘Dečki Zadravečki’.
(4)
Podrijetlo prezimena Tenšek
Prezime Tenšek nose Hrvati, najvećim dijelom iz Hrvatskog zagorja. U prošlih sto godina rođeno ih je najviše u Zadravcu povrh Orehovice u općini Bedekovčina, gdje se svaki treći stanovnik prezivao Tenšek. (5)
Prvo sigurno vrelo Tenšeka zabilježeno je u Matičnoj knjizi krštenih iz 1733. u župi svetog Mihaela (6), koja postoji od 1258. (7), te daje nadu da je i u predstatističkom dobu – dakle prije matičnih knjiga i kanonskih vizitacija – na nekom dokumentu ili ugovoru zabilježeno prezime Tenšek što otvara mlađim naraštajima ovih obitelji mogućnost za daljnje rodoslovne istrage. Prezime Tenšek se je do danas tek u tragovima zadržalo u samom mjestu Mihovljanu, jer se većina njegovih nalaženja od 1789. (8) preselila u matične knjige župe Orehovica, koja je te godine osnovana, a u kojoj oni zapravo i iskonski žive.
U nekim obiteljima Tenšeka postoji snažna usmena predaja o njihovom prvotnom podrijetlu s područja naselja Lepajci te i samoga grada Krapine, koji se prviput spominje daleke 1193., gdje se i danas nahodi na prezime Tenšek, međutim, mislim da je stvarno postanje prezimena ipak u prostoru Zadravca na već opisanim obroncima Strugače i odtuda se je raselilo u mnoge krajeve Lijepe naše, a ponajviše u Zagreb.
Nastanak prezimena Tenšek
Etimologiju prezimena Tenšek mi nije bilo lako postaviti i stalno sam se vrtio oko smisla je li riječ ‘tenšek’ izvire od tankostrukog i mršavog čovjeka iz potke zagorske kajkavštine, a što je moguće, ili nečega drugoga? Sve je postalo jasnije ako znamo da je dodatak –ek završetak mnogih prezimena, a osobito onih zagorskoga podrijetla . (9) Zato i susrećemo neka takva prezimena stvorena u hrvatskom kajkavskom području: Božič-ek, Kovačič-ek, Kokotič-ek, Basarič-ek te prema tome od ‘tenki, tenši, najtenši’ zasigurno i prezime Tenš-ek. Time se postanje prezimena Tenšek objasnilo, ali i iznjedrila zanimljiva etimološka priča!
Raširenost prezimena Tenšek
Najveće selenje Tenšeka zabilježeno je u prošlom stoljeću iz područja općine Bedekovčina u grad Zagreb. Prezime je rasprostranjeno u 20-tak općina, 30-tak naselja i 6 županija, a najviše ga nahodimo u Zagrebu, i to oko 88 osoba u oko 32 kućanstva te u Zadravcu, i to oko 39 osoba u oko 11 kućanstva.
Prikaz stanja hrvatskog prezimena Tenšek prema naseljima u državi Hrvatskoj (osoba/kućanstva), a prema popisu stanovništva iz 2001. godine. (10)
Bedekovčina 4/2, Brezova (Sv.Križ Začretje) 1/1, Donja Šemnica (Krapina) 10/2, Galovec Začretski (Sv. Križ Začretje) 9/2, Gornja Pačetina (Krapina) 4/2, (Durmanec) 1/1, Kebel (Bedekovčina) 4/l, Lučko (Zagreb) 3/2, Mali Komor (Mače) 1/1, Martinec Orehovički (Bedekovčina) 19/4, Mihovljan 4/1, Novoselec (Križ) 1/1, Ogulin 1/1, Orehovica (Bedekovčina) 4/1, Poljanica Bistranska(Bistra) 4/1, Pustodol Orehovički (Bedekovčina) 8/1, Sekirišće (Sv. Križ Začretje) 6/1. Sesvete (Zagreb) 7/2, Sisak 2/2, Slivonja Jarek (Krap. Toplice) 1/1, Sveti Križ Začretje 3/1, Velika Gorica 4/1, Velika Ves (Krapina) 2/1, Vinkovci 3/2, Vodnjan 2/1, Vojnić-Breg (Bedekovčina) 17/5, Zadar 4/1, Zadravec (Bedekovčina) 39/11, Zagreb 88/32, Županja 10/5
Sredinom prošlog stoljeća Tenšeka je u državi Hrvatskoj bilo približno dvjesto, a do danas, prema popisu stanovništva 2011. (11), njihov se je broj povećao na točno 274 osobe u 85 kućanstva.
Sva prezimena, koja nahodimo u Zadravcu (osoba/kućanstva). Prema popisu stanovništva 2001. godine.(12)
Bokor 2/1, Bubnjar 23/7, Čehulić 1/1, Dlesk 2/1, Galic 8/2, Groš 3/1, Hrdelja 2/1, Kveštak 9/2, Maček 1/1, Pavlek 8/2, Pogorić 8/2, Ptičar 6/1, Severin 5/1, Suntešić 2/1, Sviben 3/1, Tenšek 39/11, Tretinjak 1/1, Valjak 16/5, Vidiček 9/4, Vrbanc 2/1
Obitelji prezimena Tenšek koje danas 11. siječnja 2015. žive u naselju Zadravec, i to samo oni iz zaseoka Tenšeki, a zapisani su prema kućnim brojevima. (13)
Broj: 8 – Marijan Tenšek i supruga Snežana te djeca Matej, Mateja, Maja; Broj 9 – Štefanija Tenšek i sin Stjepan; Broj 10 – Josip Tenšek; Broj 11 – Slavko Tenšek i supruga Anka te sin Branko i supruga Tamara s djecom Leo, Lovro, Filip, kao i otac Branko i majka Ivanka; Broj 12 – Barbara Tenšek te sin Karlo i snaha Marija s djecom Mario, Goran, Lucija; Broj 17 – Ivan Tenšek i supruga Nevenka te djeca Andrijana, i Slaven; Broj 18 – Janko Tenšek i sin Božidar; Broj 19 – Ljubica Tenšek, dakle, 30 osoba u 8 kućanstva.
Rodoslov obitelji Slavka i Anke Tenšek s kućnog broja Zadravec 11
u župi Orehovica
Ovaj rodoslov može poslužiti kao predložak drugim obiteljima Tenšeka za izradu vlastitih rodoslova.
Prvo sigurno vrelo Tenšeka u srcu Hrvatskoga zagorja iz Zadravca zabilježeno je u Matičnoj knjizi krštenih iz 1733. u župi Svetog Mihaela u Mihovljanu.
Dana 10. lipnja 1801. rođen je zakoniti sin od otca Tenšek i majke Bubnjar, i on je prvi od Tenšekovih iz Zadravca zapisan u Maticu rođenih u župi Orehovica (14), koja je utemeljena 1789.
Slika lijevo:
Slavekovi baka i djed Antonija i Andrija,
Slika desno:
pod tornjem Majke Božje Bistričke mama Ivka i tata Branko,
a pod istim zvonikom i on sam sa svojom sestrom Antonijom.
. . .
Antonio Tenšek (r. oko 1839.) i Helena r. Šalković
↓
Ivan (Juraj) Tenšek (r. 1859.) i Magdalena (Ana) r. Pogorić
↓
Andrija Tenšek (1885. – 1952.) i Antonija Tretinjak (1890. -1932.) te Andrijina braća: Ivan (r. 1876.), Andraš (r. 1879.) i Luka (r. 1891.)
↓
Branko Tenšek (r. 1929.) i Ivka r. Tenšek (r. 1932.) kao i Brankove sestre Barica, Jagica i Dragica te mlađi brat Ljudevit.
↓
Slavko Tenšek (r. 1954.) i Anka r. Bubnjar (1958.) i njihova djeca:
↓
Branko Tenšek (r. 1982.) i Tamara r. Vukman (r. 1984.) i njihovi sinovi: Leo (2005.), Lovro (2009.) i Filip (2014.) te Žarko Tadić (r. 1980.) i Karolina r. Tenšek (r. 1980.) i njihove kćeri: Tajana (2002.) i Taša (2007.)
Tajana i Taša Tadić po majci Tenšek
Lovro, Leo i Filip Tenšek
Svi Tenšeki od predaka do potomaka iz ove obitelji rođeni su na istoimenom gospodarstvu danas u posjedu Ankice i Slavka Tenšeka na lokaciji Zadravec 11. povrh Orehovice gdje je negda bio broj 64. kao najsnažiji dom toga prezimena.
Od srca, srcu Hrvatskoga zagorja!
U Zagrebu i Zadravcu, tijekom prosinca i siječnja 2014./2015. uz pomoć mnogih istražio i napisao Božidar Ručević, diplomirani inženjer u miru!
Literatura
(1) Slika iz I. svjetskog rata (1914.- 1918.). Ruski front. Andrija Tenšek s domobranskom kapom
(2) Slika kapelice pri Tenšekima u Zadravcu
(3) Slika i tekst s www.fdzaboky.hr – pristupljeno u prosincu 2014.
(4) Slike s istoimenog kalendara za 2014. g. djelomice ovjekovječuju ta okupljanja, koja su utemeljena prema zamisli gospode Mladena i Zvonka Hercega..
(5) Siniša Grgić (gl. ur.), Enciklopedija hrvatskih prezimena, Zagreb: Nacionalni rodoslovni centar, 2008.: 1059. Isti zapisi i na ImeHrvatsko.net – pristupljeno u prosincu 2014. Podatci u knjizi i portalu, zbog mnogih netočnosti, ovdje su podvrgnuti brojnim ispravkama.
(6) Mladen Paver, Najstarija prezimena Mihovljana, Zagreb: www.rodoslovlje.hr, Objavljeno: 29. kolovoza 2012. Ovo štivo prvotno je tiskano u časopisu ‘Hrvatsko zagorje’ u broju 1-4/2011.
(7) Spomenica župe u Mihovljanu. Prema mišljenju Đure Sabo, mogli bismo prvi spomen mihovljanske župe povezati sa 1258., i to s ispravom bana Stjepana kojom se vrši reambulacija između posjeda braće Selk i gradova Varaždina i Krapine.
(8) Župa u Orehovici osnovana je 1789., a današnja crkva izgrađena je na mjestu prethodne crkve 1853. Od utemeljenja župe vode se i sve matične knjige u orehovičkoj župi za cijelo njeno područje.
(9) Petar Šimunović, Hrvatska prezimena, Zagreb: Golden marketing – Tehnička knjiga. 2006.: 23
(10) Franjo Maletić i Petar Šimunović, Hrvatski prezimenik 2. Zagreb: Golden marketing i Tehnička knjiga. 2008.: 498.
(11) Popis 2011. – stanovništvo, kućanstva i stanovi. Skinuto s interneta u siječnju 2015.
(12) Franjo Maletić i Petar Šimunović, Hrvatski prezimenik 3. Zagreb: Golden marketing i Tehnička knjiga. 2008.: 134.
(13) Popis je učinila gospođa Anka Tenšek iz Zadravca s kućnog broja 11.
(14) Family Search – digitalizacija matica. Croatia, Church Books, 1516-1994 Roman Catholic (Rimokatolička crkva), Orehovica Births (rođeni) 1800.-1833. i druge.
. . .
Srce Zagorja 