Plemeniti Beloševići iz Martinca Orehovičkog

Što pretci ti namriješe, zasluži da zaista bude tvoje! (1)

U subrežju Strugače od Sv. Vida preko Komora između Vojnić brega i Martinca Orehovičkog na vidljivom polubrijegu smjestila se živopisna kapela Sv. Martina uključena u župu Orehovica, koja je raširila svoja krila nad obitelji Belošević, kao i nad sve ostale žitelje smještene uz cestu koja se u Brestovcu Orehovičkom grana k svome smiraju prema Orehovici ili Bedekovčini u pitoresknom kraju zvanom i Srce Zagorja.

Panorama Martinca

Martinec Orehovečki. (2)

Ime kapele se prvi put spominje u kanonskoj vizitaciji iz 1379., dok samo selo Martinec tek 1639. Ruševna kapela je kroz minula stoljeća više puta obnavljana, a cjelovito je iznova prošireno sagrađena 2004.

U ovoj rodoslovnoj crtici plemenite Zagorce iz srca Hrvatskoga zagorja pratimo kroz rod gospodina Ivana pl. Beloševića iz Martinca Orehovičkog danas kbr. 76. (stari broj 15), a nabrojali smo i druge nobiles-rodove, koje su kroz minula stoljeća u Matične knjige uredno upisivali vrijedni župnici župe Orehovica.

Prvi pronađeni zapis nobiles=plemeniti za Beloševiće je iz 1635., za Kunoviće iz 1735., za Kudeliće iz 1738., za Končiće iz 1739., za Sente iz 1741., (vjerojatno ima i više takvih rodova), a upisane godine istovremeno ne znače da je to i točno doba dodjeljivanja plemstva te na tom putu postoji prostor za mnoge daljnje istrage (3). Za rod plemenitih Beloševića godina oplemićivanja 1635. provjereno je točna. Zanimljivo je bilo zapaziti u maticama da se krug plemenitih obitelji skoro u pravilu ženio među sobom, i to još do oko sredine XX. stoljeća kada su već sve te obitelji bile dobrano prevedene u vinogradarsko-ratarsku ili građansku zbilju. Stoga neka ovaj rodoslov obitelji g. Ivana Beloševića posluži i drugim potomcima plemenitaša ovoga kraja kao predložak za vlastita genealoška istraživanja.

Grb obitelji Belošević

 

 

Grb i nadnevak njegova izdavanja zabilježen je u knjizi ‘Plemstvo Hrvatske i Slavonije’ (4), gdje se pod prezimenom ‘Belošević’ navodi da je plemstvo i grb gospodinu Stjepanu Beloševiću kralj Ferdinand Habsburški dodijelio 30. siječnja 1635., a opis grba glasi: “Štit s grbom te na plavoj podlozi zlatan lav s mačem, a na mjestu kacige sablja u ruci odjevenoj u crveno”.

 

 

Elementi grba ukazuju da plemstvo dodijeljeno Stjepanu Beloševiću ide u red takozvanog armalnog plemstva, temeljenog na ratnim zaslugama (sablja nad štitom) i za osvjedočenu hrabrost (lik lava). Dodjela plemstva Stjepanu Beloševiću 1635. pada u vrijeme kad su velike turske provale u Hrvatsku bile okončane, i to nakon mira sklopljenog s Austrijom na rijeci Žitvi 1606. Od manjih turskih upada (četovanja) Austrija se sljedećih desetljeća branila u Hrvatskoj snagama Vojne krajine – varaždinskog i karlovačkog te brodskog generalata (5). U isto vrijeme Austrija se uplela u iscrpljujući Tridesetogodišnji rat (1618. – 1648.) širom Europe i to kao predvodnik Katoličke lige protiv zemalja Protestantske unije. Taj je rat, između ostalog, prepolovio stanovništvo Njemačke, a cijelu Europu unazadio za stoljeće. U tom je ratu habsburški vojskovođa Wallenstein u svojoj armiji imao čak 19 pukovnija hrvatske lake konjice ukupno s oko 30000 konjanika. (6).

Konjanik

U ratu protiv Šveđana, 1630. – 1635., te su snage, upravo uoči dodjele plemstva Beloševiću, zauzele Prag i Leipzig. Vremensko podudaranje upućuje na vjerojatnost da je Stjepan Belošević odlikovan plemstvom za zasluge baš u tim bitkama (7). Hrvatski sabor potvrdio je plemstvo Beloševića tek 1827., čime ono dobiva još značajniju vrijednost. Tada taj indigenat (potvrđivanje plemićke titule) dobili su vjerojatni Stjepanovi potomci, i to podbilježnik Varaždinske županije Josip i njegova braća Tomo i Ivan Belošević. Bilo bi zanimljivo istražiti matice od Stjepana iz 1635. ili Josipa, Tome i Ivana iz oko 1827. da se i na taj način potvrdi sveza u rodu do današnjeg g. Ivana Beloševića iz Martinca Orehovičkog. Taj težak i dugotrajan posao bi se mogao obaviti pretragom matica u svim župama u zapadnom Zagorju u kojima su Beloševići najbrojnije zastupljeni, i to: Đurmanec, Krapina, Petrovsko i Pregrada. To i jesu naselja od kojih bi u jednom od njih moglo biti vrelo svih Beloševića (8).

Podrijetlo prezimena Belošević

Beloševići su Hrvati najvećim dijelom podrijetlom iz šire okolice Krapine. Najviše Beloševića u proteklih sto godina rođeno je u Podbrezovici kraj Đurmanca gdje se svaki drugi stanovnik prezivao Belošević (9).

U zbirci dokumenata obitelji grofova Sermage (10), prezime Belošević je prvi put pronađeno 1607. kao zapis u poglavlju “Kostelski dio posjeda, spisak inkvilina”, i to Juraj Belošević, želir=inkvilin=slobodnjak sa skupnom obvezom plaćanja oko 9 – 10 krajcara koliko su, na primjer, plaćali gospodaru grada Krapine i srednje imućni građani krapinskog trgovišta, što znači da su i prije dobivanja plemstva Beloševići bili slobodnjaci, a ne kmetovi.

Raširenost prezimena Belošević

U Hrvatskoj danas živi 1163 Beloševića u preko 400 domova. Beloševići su prisutni u većini hrvatskih županija, i to u ukupno 72 općine i 129 naselja, najviše u Zagrebu 233/98, Podbrezovica (Đurmanec) 184/48, Đurmanec 84/96, Krapina 43/15, Slatina Svedruška (Petrovsko) 40/15, Pregrada 12/3, Gornja Plemešćina (Pregrada) 9/3 i Žutnica (Krapina) 9/3 (11).

Danas u Martincu Orehovičkom nalazimo tri obitelji Beloševića u domovima čiji su čelnici imena Ivan, Josip i Rudolf. Dolazak njihovih predaka na područje župe Orehovica vjerojatno se može poistovjetiti sa završetkom Tridesetgodišnjeg rata 1648. ili nakon mira s Osmanlijama sklopljenog u Srijemskim Karlovcima 1699. kada se raspušta hrvatska laka konjica te počinje seoba Beloševića u mnoge strane Lijepe naše – ali i diljem Europe kao privatnih bojovnika nekih grofovskih vojski – pa tako i iz zapadnih dijelova Hrvatskog zagorja u širi prostor župe Orehovica. Zasigurno poslije takvih teških ratova proces povratka stanovništva na stara ili nova ognjišta trajao je oko sto godina. U prostoru doseljenja, na brijegu Kolemnici naziru se ruševine neke utvrde ili kurije (12) možebitnog prvoga ili usporednoga utočišta plemenitih Beloševića u orehovičkom kraju u čijim su župnim maticama rođenih (13) upisivani od 1858., pa se pretpostavljeno doseljenje i udomljenje na sadašnjim okućnicama, vjerojatno, zbilo tek iza 1800.

Rodoslov obitelji Ivana i Anice Belošević r. Galic iz Martinca Orehovičkog 76.

Kako je već rečeno, prvi zapisani nositelj prezimena Belošević je nađen na popisu inkvilina grofa Sermagea iz kostelskog kraja na početku XVII. stoljeća, i to:

BeloševićiJuraj Belošević, 1607. kao inkvilin te vjerojatno njegov sin ili brat ↓ Stjepan nobiles Belošević, kojem je 1635. dodijeljeno plemstvo. ↓ Iza poratne stogodišnje seobe nakon mira 1699. nailazi pojava Josipa, Tome i Ivana koji se ranije u ovom štivu spominju prilikom indigenata u Hrvatskom saboru 1827. od kojih je jedan od sinova, možda, Antun pl. Belošević već u to doba bio vlastelin u Maloj Erpenji, čiji je brat ili bratić najvjerojatniji prvi doseljenik od plemenitih Beloševića na područje župe Orehovica, i to negdje oko 1820. godine. Prema svemu sudeći, taj plemenitaš doseljenik u Martinec bio je Josip pl. Belošević, istovremeno i prapradjed gospodina Ivana pl. Beloševića, danas živućeg gospodara na kućnom broju 76. ↓ Josip pl. Belošević i supruga Katarina pl. Kunović iznjedrili su petoricu sinova, i to imena: Franjo (1858), Juraj (1862.), Frederik (1864.), Alojzije (1865.) i Josip (1870.) /Braća Belošević i njihove žene: Franjo i Antonija pl. Kudelić, Juraj i Ana Kolarić, Frederik i Mara Tretinjak, za Alojzija nema podataka, te Josip i Franca pl. Končić./

Franjo pl. Belošević (1858.) i supruga Antonija pl. Kudelić (1869.) i njihova djeca: Barica (1891.), Kata (1896.), blizanke Amalija i Franca (1899.) i Blaž (1910.)

Prvi upisani

Dakle prvi zapisani u matice rođenih u župi Orehovica je sin Josipa pl. Beloševića i Katarine pl. Kunović, kršten imenom Franjo, a kum je bio Mauricije pl. Končić, i to 14. siječnja 1858.

Blaž pl. Belošević (1910.) i supruga Josipa r. Lončarić te djeca Štefica i Dragutin ↓

 

Beloševići u Mariji Bistrici

Na slici s izleta u Mariju Bistricu Ivanovi roditelji te djedovi i bake Beloševići i Fijačko: ‘Dolje u sredini Blaž Belošević i Josipa r. Lončarić te Janko i Katica Fijačko, a gore desno Dragutin Belošević i Štefica r. Fijačko, kao i ostala rodbina.’

Dragutin pl. Belošević (1938. – 1992.) i supruga Štefica r. Fijačko (1943.) i djeca Ivan (1963.) i Brankica (1968.) udana za Željka Kovačića (1967.) ↓ Ivan pl. Belošević (1963.) i supruga Anica r. Galic (1966.) i njihove nasljednice: Maja i Martina ↓ Maja Kralj r. Belošević (1988.) udana za Denisa Kralja (1988.) i Martina Belošević (1990.)

Završna riječ

U XVI. i XVII. stoljeću uz puno ratova i bijede u Europi otvorilo je velike mogućnosti i za slavu brojnim hrvatskim obiteljima pa tako u srcu Hrvatskog zagorja i mnogim Zagorcima. U ovom štivu pokušao sam prikazati jedan takav put od ‘inkvilina do nobilesa’ kroz obitelj Ivana plemenitog Beloševića iz Martinca Orehovičkog u župi Orehovica.

Obitelj I Beloševića

Maja i Martina

 

 

 

 

 

 

Obitelj i nasljednice

O njihovu plemstvu nema dilema, jer je trostruko potvrđeno, i to: 1635. konjaniku Stjepanu poveljom i grbom od kralja Ferdinanda Habsburškog te 1827. u ratnim smirajima indigenatom u Hrvatskom saboru Josipu, Tomi i Ivanu, a kroz minula stoljeća također je podupirano marom svećenika, koji su uredno zapisivali plemenite u matičnim knjigama. Vrli plemići prezimena Belošević dosizali su najviše državničke funkcije ne samo u Hrvatskoj, nego i diljem Europe, a mnogi su kao vlastelini stasali u širim područjima Donje Erpenje, nekolicina njih i u orehovičkom kraju – da bi s vremenom većina prešli u vinogradarsko-ratarsku ili građansku zbilju.

Zbog svega navedenog u ovom članku ne zaboravimo na značajno i zanimljivo prezime Belošević, niti na njegove nositelje, a kako su njihovi pretci vršili mnoge važne i domoljubne dužnosti u povijesti Lijepe naše domovine ističe se i velika odgovornost prezimenjaka Belošević ma gdje bili da svojim radom, govorom i štivom čuvaju tekovine dosegnute korak po korak od drevnoga doba do skorašnjeg slavlja 20 godina opstoja Republike Hrvatske te u njoj i svih opisa i ljepote koja se nahodi u srcu Hrvatskog zagorja i njegova portala Srce Zagorja!

Literatura

  1. Moto ‘Hrvatskog plemićkog zbora’. Potječe od Johanna Wolfganga von Goethea (1749.-1832.)
  2. Skinuto s ‘WorldMapz’, svibanj 2015.
  3. Sve potrebne podatke može se potražiti od: ”Hrvatski Plemićki Zbor” – Collegium Nobilium Croaticum.
  4. Ivan Bojničić, Der Adel von Kroatien und Slavonien, Nürnberg, 1899.: 13.
  5. Još jedna osmanlijska velika vojna pokrenuta je sve do Beča, koja 1683. po Turke neslavno završila te polako dovela do trajnog mira 1699.
  6. Hrvatska laka konjica u XVII. stoljeću prema: Tomislav Aralica i Višeslav Aralica, Hrvatski ratnici kroz stoljeća, Zagreb: Znanje, 2006.: naslovnica preko interneta, pristupljeno 10. ožujka 2015.
  7. Citati i polucitati s tekstova o tom prezimenu na Wikipediji, zapisani pod licencijom Creative Commons korišteni su višestruko. Pristupljeno 6., 7. i 9. ožujka 2015.
  8. Digitalizirane matice su dostupne preko portala: Hrvatski državni arhiv i/ili Mormonske crkve – oba iz Zagreba.
  9. Siniša Grgić (ur.), Enciklopedija hrvatskih prezimena, Zagreb: Nacionalni rodoslovni centar, 2008.: 86.
  10. Hrvatski državni arhiv – Zagreb, Marulićev trg 21, Ostavština grofova Sermage.
  11. Podatci prema Uredu za statistiku i Popisima 2001. i 2011. te knjizi: F. Maletić i P. Šimunović, Hrvatski prezimenik 3, Zagreb: Golden marketing i Tehnička knjiga, 2008.: 113.
  12. Prema podatcima g. Ivana Beloševića.
  13. Osnutak današnje župe Svetoga Leopolda Mandića teče od 1789.

(Postavio 20. srpnja 1915. predak 13 djelomice i prema štivu na Rodoslovlje.hr)

Objavljeno u Nekategorizirano | Ostavi komentar

Otvorena Zelena učionica u Brestovcu Orehovičkom

Zelena učionica za web

Nakon godinu dana intenzivnih dogovora i priprema konačno je u državnoj  šumi “Šarov jarek” u Brestovcu Orehovičkom otovorena Zelena učionica koja će služiti i za potrebe škole i mještanima.

U sjeni stoljetne šume smještena je poučna staza sa 7 panoa te komplet stolova i klupa koji odjednom može primiti 40-ak osoba željnih mira i novih spoznaja o važnosti šuma i očuvanja šumskih staništa u našem zavičaju.

Zelena učionica je nastala kao plod suradnje Hrvatskih šuma, koje su izvele većinu radova, te OŠ Stjepana Radića iz Brestovca Orehovičkog.
Stručnu podršku cijelom projektu pružila je mr.sc. Irena Franjić,koja je na otvaranju održala i prigodno predavanje..

Osim predavanja, svečanost otvaranja Zelene učionice u staroj školi uveličana je i prigodnim kulturno-umjetničkim programom kojeg su izveli učenici OŠ Stjepana Radića. Tom prilikom otvorena je i prigodna izložba fotografija “Šuma okom šumara”.

Detalj otvaranja Zelene učionice - predavanje i izložba u staroj školi u Brestovcu Orehovičkom

 

Objavljeno u Nekategorizirano | Ostavi komentar

Novi rodoslov: Bertići!

Vatroslav Bertić

Bertići!

Koliko smo puta čuli to ime, a da, osim nekih površnih informacija, zapravo nismo znali tko se krije iza tog prezimena.
Bertića u našem kraju više nema, spominje se tek posjed Bertićevo, ali su ostavili dubok trag u povijesti ne samo Zagorja, nego i čitave nam Domovine.

O Bertićima piše naš znalac i kreator novog rodoslova, g. Božidar Ručević, a cijelo istraživanje i rad o rodoslovu Bertića možete pročitati ovdje:

BERTIĆI…

Objavljeno u Nekategorizirano | Ostavi komentar

Tenšeki…

Tenšek, Tenšeki

 

Pokraj župne crkve svetoga Leopolda Mandića, u prelijepom zagorskom kraju, upravo u njegovome samom srcu, među planinarski zanemarenim, turistički neprepoznatim i premalo opisivanim bregima i udolinama Strugače, koja je vjerojatno i sama tek nešto veći obronak planine Ivančice, susrećemo zaseoke istoga imena kao što je i većina prezimena u njima, pa tako nahodimo i na prezime Tenšek u Tenšekima, koji su od negda uklopljeni u veće naselje Zadravec povrh Orehovice…

O Tenšekima možete čitati u prvom rodoslovlju g. Božidara Ručevića na ovom web portalu, a nalazi se ovdje:

TENŠEKI…

 

 

 

Objavljeno u Nekategorizirano | Ostavi komentar

USKORO: Rodoslovi Srca Zagorja!

Zahvaljujući g. Božidaru Ručeviću, dobrodošlom istraživaču rodoslovlj obitelji s brežuljaka i udolina Srca Zagorja, a i u suradnji s drugima, uskoro ćemo moći čitati o Tenšekima, Bertićima i inim prezimenima iz našeg bajkovitog zavičaja, a koja su kao razlikovni znamen među rodovima pravi i “…vjerodostojni spomenici materijalne i duhovne klture naroda koji ih je stvorio i koji ih čuva kao izraze neprekinuta pamćenja…” (akademik Petar Šimunović, 2006.)
Cilj ovo rodoslovnog posta jest i to da iz školskih i inih radionica i/ili od pojedinaca proiziđu genealoški uradci koji će također biti objavljivani.

94D29280

Objavljeno u Nekategorizirano | Ostavi komentar

ZAGORSKI MUŽIKAŠI (iz srca Zagorja)

Zagorska mužika je živa! Živi u našim popjevkama i sjećanjima. Živi i na radio valovima lokalnih radio postaja. Ipak, slušamo je sve manje i sve je manje zagorska…

Ipak, zahvaljujući Internetu, pronašli smo web stranicu na kojoj je možete slušati od 0 do 24 sata, ako se povežete na stranicu:

RADIO ZAGORJE OD 0 DO 24 SATA

This slideshow requires JavaScript.

NAŠI MUŽIKAŠI NA FESTIVALIMA ZAGORSKE GLAZBE
„IGRAJTE NAM MUŽIKAŠI“ U BEDEKOVČINI OD 1968. DO 1998.
SUDIONICI, PJESME I NAGRADE
Ovu retrospektivu posvećujemo našim glazbenicima koji su djelovali u srcu Zagorja, te svojom riječju i glazbom čuvali tradiciju i dušu Zagorja, te domaćom popevkom širili radost olakšavajući breme svakidašnjeg života. Hvala im na tome.

Na žalost, vse je manje lepih cajtov, vse je manje popevki, vse je manje mužikaše…

Neka ovaj podsjetnik na zlatnih 30 godina festivala “Igrajte nam mužikaši” bude sjeme, začetak, klica… novih glazbenika, pjesama i života na bregovima i udolinama u srcu Zagorja…
1. Igrajte nam mužikaši – Bedekovčina, 30. lipnja 1968. godine
Iz srca Zagorja, među ostalih, pozornost su privukli „Merkaši“ iz Komora s pjesmama: Svetokriška koračnica i Oj Zagorje.
Pobijedili su, prema odluci žirija, Gudački sastav Turističkog društva Bedekovčina, a prema glasovima publike poredak je bio : 1. Veseli Kvintet (preteče Veselih Bedekovčana), 2. Veseli Erpenjačani, 3. Semenski (iz Špičkovine).
2. Igrajte nam mužikaši – Bedekovčina, 29. lipnja 1969. godine
Između ostalih, na ovom festivalu debitirali su i uvrstili se među pobjednike i Veseli Čehulići iz Graba i Komora s pjesmama Zagorska polka i Zagorje moje veselo.
Prema odluci žirija poredak je bio sljedeći: 1. Semenski iz Špičkovine, 2.Benkovčani i Veseli Čehulići, 3. Veseli Erpanjčani i Stara tamburica, dok je srce publike u potpunosti osvojio sastav Veseli Bedekovčani.
Veseli Čehulići iz Komora nastupali su tada u sastavu: 1. Stjepan Herceg – harmonika, 2. Branko Čehulić – saksofon, 3. Kruno Čehulić – truba, 4. Vlado Dominko – bariton.
3. Igrajte nam mužikaši – Bedekovčina, 28. lipnja 1970. godine
Osim Veselih Čehulića, koji su nastupili s pjesmama Polka Ljetne ruže i Klet za bregom, na festivalu su se pojavili i Veseli Orehovčani, koji će kasnije ostaviti duboki trag na festivalu. Te su godine izveli pjesme: Polka i Zagorski bregi.
Prema glasovima publike pobjedu su odnijeli Veseli Bedekovčani, a odlukom žirija Braća Benci.
Veseli Orehovčani nastupali su u sastavu: 1. Josip Komorčec – klarinet, 2. Franjo Jakuš – truba, 3. Stjepan Komorčec – harmonika, 4. Dragutin Jakuš – bas, 5. Jurica Rukavina – gitara, 6. Branka Mutak – vokal.
4. Igrajte nam mužikaši – Bedekovčina, 27. lipnja 1971. godine
Veseli Orehovčani su se predstavili s pjesmama: Krasan je taj život i U Zagorju našem.
Publika je ponovo svoje glasove dala Veselim Bedekovčanima, a po odluci žirija poredak je bio: 1. Braća Benci, 2. Veseli Bedekovčani i Veseli Jerovčani, 3. Štefekova klapa i Stara tamburica.
Na zagorskoj sceni se pojavio novi domaći sastav – Vranići iz Martinca.
Svirali su u sastavu: 1. Antun Vranić – harmonika, 2. Pero Vranić – klarinet, 3. Rudolf Rožman – truba, 4. Josip Vurnek – bas, 5. Stjepan Vranić – bubnjevi, 6. Božena Krznar – vokal, a snimili su sljedeće pjesme: 1. Polka, 2. Crne oči, 3. Lijepa ti je gora zelena, 4. Moj me dragi ostavlja, 5. Rastanak sa selom.
5. Igrajte nam mužikaši Bedekovčina, 25. lipnja 1972. godine
Veseli Orehovčani su izveli pjesme: Klet za bregom i Suzne su draga tvoje oči.
Po običaju, prema glasovima publike, pobijedili su Veseli Bedekovčani, a žiri je odlučio da su: 1. Veseli Škaričani, 2. TD Zelenjak, 3. Dečki iz Velike i Stara tamburica
6. Igrajte nam mužikaši – Bedekovčina, 24. lipnja 1973. godine.
Na festivalu su se pojavili Zagorski veseljaki iz Vojnića s pjesmama: Daj mi ljubav draga i Svaka me cura zna. Višegodišnju dominaciju Veselih Bedekovčana po prvi put su prekinuli Veseli Orehovčani koji su izveli pjesme: Polka Zimska ruža i Zagorje ostavljaš te osvojili 1. mjesto prema glasovima publike.
Žiri je odlučio da je poredak sljedeći: 1. TD Zelenjak, 2. Veseli Čehulići, 3. Dedi iz Bedekovčine
Kako su te godine izgledali sastavi i koje su pjesme snimili?
Zagorski veseljaki iz Vojnića su 11.04.1973. u sastavu: 1. Stjepan Tretinjak – harmonika, 2. Milan Bubnjar – klarinet, 3. Stjepan Vukić – truba, 4. Stjepan Roginić – bariton, 5. Franjo Tretinjak – bubnjevi, 6. Ivica Tretinjak – vokal snimili sljedeće pjesme : 1. Polka zagorskih veseljaka, 2. Svaka me cura zna, 3. Vojnički su dugi dani, 4. Daj mi ljubav draga.
Veseli Čehulići su snimali 25.05.1973. u sastavu: 1. Ivan Paradi – Švaba – harmonika, 2. Kruno Čehulić – truba , vokal, 3. Branko Čehulić – saksofon , vokal, 4. Ivica Horvat – gitara, 5. Zlatko Herceg – bas.
Pjesme: 1. Koračnica za sretan put, 2. Teško mi je reći zbogom, 3. Moj dragi rodni kraj, 4. Svadbena polka.
Veseli Orehovčani su svoje pjesme snimali 25.06.1973. u sastavu: 1. Stjepan Komorčec – harmonika, 2. Josip Komorčec – klarinet, 3. Franjo Jakuš – truba, 4. Božidar Jakuš – bas, 5. Janko Rožman – gitara, 6. Brankica Mutak – vokal.
Pjesme : 1. Zimska ruža, 2. Zagorje ostavljaš, 3. U armiju ti odlaziš, 4. Srce te voli, 5. Majko voljena, 6. Dolazi dan vjenčanja.
7. Igrajte nam mužikaši Bedekovčina 23. lipnja 1974. godine
Na festivalu nastupaju Veseli Čehulići s pjesmama: „Mužikaši“ i „Sunčece zalazi“, te Zagorski veseljaki iz Vojnića s pjesmama: „ Mi smo dečki“ i „ Zagorje moje“. Veseli Bedekovčani su ponovno pobijedili prema glasovima publike, dok su Veseli Čehulići zauzeli 3. mjesto prema ocjenama žirija.
8 . Igrajte nam mužikaši Bedekovčina 22. lipnja 1975. godine
1975. godine na festivalu nastupaju Dečki iz Martinca u sastavu: Ivan Tretinjak na baritonu, Ivan Kolarić na trubi, Drago Kolarić na klarinetu, Josip Sente na harmonici, Drago Sente na gitari, Josip Lončarić na gitari i Verica Mohač kao vokalni solista. Izveli su pjesme: „Da li znaš draga majko“ i “Svanuo je dan“. Također su nastupili i Veseli Orehovčani u sastavu: Stjepan Komorčec – harmonika, Franjo Jakuš – truba, Josip Komorčec – klarinet, Jurica Rukavina – gitara, Božidar Jakuš – bubnjevi, Brankica Mutak – vokal. Pjesme koje su izveli su: „Navek si nekam prejti želim“ i „Polka u veselom Zagorju“.
Veseli Orehovčani su osvojili 1. mjesto prema glasovima publike i 2. mjesto prema ocjenama žirija.
9. Igrajte nam mužikaši Bedekovčina 20. lipnja 1976. godine
Na festivalu su nastupili sastavi Veseli Orehovčani i Dečki iz Martinca sa pjesmama: „ Ja rada te imam“ i „Polka Veselih Orehovčana“ (Veseli Orehovčani) te „Pjevam Zagorju“ i „Bedekovčanskim jezerima“ (Dečki iz Martinca).
Po prvi puta su Dečki iz Martinca osvojili 1. mjesto prema glasovima publike, a Veseli Orehovčani su osvojili 1. mjesto prema ocjenama žirija.
10. Igrajte nam mužikaši Bedekovčina 19. lipnja 1977. godine
Na festivalu se pojavljuje sastav Pet prijatelja iz Orehovice, u sastavu: Stjepan Kobeščak – harmonika, Dragutin Bubnjar – truba, Milan Bubnjar – klarinet, Ivan Sviben – gitara i Stjepan Ded – bubnjevi, sa pjesmama „Štefekova polka“ i „Pjesma Zagorcu“. Tu su već tradicionalno Veseli Orehovčani sa pjesmama „Polka Bajeri“ i „Rožice male“, te Dečki iz Martinca sa pjesmama „Polka Barliček“ i „Deseti zov jezera“.
Dečki iz Martinca ponovno osvajaju 1. mjesto prema glasovima publike.
11. Igrajte nam mužikaši Bedekovčina 18. lipnja 1978.
Na festivalu nastupaju Veseli Orehovčani se pjesmama: „Polka Vesela Zagorka“ i „Dojdi mi dragi pajdaš“ te Dečki iz Martinca sa pjesmama: „Čarobna polka“ i „Pjesma Zagorcu“.
Veseli Orehovčani su osvojili 1. mjesto prema glasovima publike i žirija, a dečki iz Martinca su osvojili 3. mjesto prema ocjenama žirija.
12. Igrajte nam mužikaši Bedekovčina 24. lipnja 1979. godine
Ponovno su na festivalu prisutni Veseli Orehovčani sa pjesmama: „Polka“ i „Tu sem se rodil“ i Dečki iz Martinca sa pjesmama: „Polka Martincu“ i „Dragi cajti“. Veseli Orehovčani su ove godine ostali bez nagrade, a Dečki iz Martinca su osvojili 3. mjesto prema ocjenama žirija.
13. Igrajte nam mužikaši Bedekovčina 29. lipnja 1980. godine
Iz našeg kraja nastupaju Akordi iz okolice Orehovice u sastavu: 1. Ivan Bubnjar – truba, 2. Branko Erdelja – klarinet, 3. Branko Ljubek – harmonika, 4. Stjepan Tenšek – gitara, 5. Josip Bubnjar – bubnjevi, a izveli su pjesme: Polka Zagorski bregi i Veseljak Štef.
Dečki iz Martinca su nastupili u sastavu: 1. Drago Božić – harmonika, 2. Drago Kolarić – klarinet, 3. Drago Sopek – truba, 4. Dragutin Čajko – bubnjevi, 5. Josip Lončarić – gitara, 6. Ivan Tretinjak – bariton, 7. Verica Kolarić – vokalna solistica, a predstavili su se pjesmama: Takva je naša muzika i Zagorska mati.
Dečki iz Martinca su osvojili 2. mjesto prema odluci žirija.
14. Igrajte nam mužikaši Bedekovčina 21. lipnja 1981. godine
Na festivalu su nastupili Veseli Orehovčani s pjesmama Polka Zagorska družina i Pijte pajdaši, Dečki iz Martinca s pjesmama: Zakaj mužikašov ni i Tak je to v Zagorju, te Akordi iz Orehovice s pjesmama: Polka za tvoj osmjeh i Svaki se Zagorec vrne nazaj.
Veseli Orehovčani su osvojili 1. mjesto prema odluci žirija.
15. Igrajte nam mužikaši Bedekovčina 20. lipnja 1982. godine
Nastupaju, između ostalih, Veseli Martinšćani s pjesmama: Polka Veselih Martinšćana i Pozabil te ne bum Zagorje moje, Veseli Orehovčani s pjesmama: Tu nam je dom i Ti cvijete moj, te Dečki iz Martinca s pjesmama: Navek popevaj i Zbogom.
Veseli Martinšćani u sastavu: 1. Petar Vranić – truba, 2. Alojz Skozrit – klarinet, 3. Ignac Vidović – harmonika, 4. Mirko Novak – bubnjevi, 5. Branka Piljek – vokal
Veseli Orehovčani u sastavu: 1. Franjo Jakuš – truba, 2. Milan Dominko – saksofon, 3. Stjepan Komorčec – harmonika, 4. Branko Zubić – bugarija, 5. Zlatko Herceg – F bas, 6. Božidar Jakuš – bubnjevi.
Dečki iz Martinca u sastavu: 1. Branko Lončar – truba, 2.Dragutin Kolarić – klarinet, 3. Drago Božić – harmonika, 4. Juraj Majerić – ritam gitara, 5. Ivica Božić – bas gitara, 6. Zlatko Mohač – bubnjevi, 7. Verica Kolarić – vokal.
16. Igrajte nam mužikaši Bedekovčina 19. lipnja 1983. godine
Veseli Martinšćani izvode pjesme: Polka Zagorskoj kleti i Zagorje moje, a Plavi dečki iz Martinca i Vojnića pjesme: Polka po zagorski magistrali i Vraćam se Zagorju.
Plavi dečki iz Martinca i Vojnića su nastupili u sastavu: 1. Branko Ljubek – harmonika, 2. Ivan Bubnjar – truba, 3. Branko Šalković – klarinet, 4. Josip Bubnjar – bariton, 5. Ivan Šaronja – ritam gitara, 6. Josip Sente – bubnjevi
Veseli Martinščani su osvojili 2. mjesto po glasovima publike, a Plavi dečki iz Martinca i Vojnića 3. mjesto prema odluci žirija.
17. Igrajte nam mužikaši Bedekovčina 24. lipnja 1984. godine
Veseli Martinšćani – Pjesme: a) Polka kroz zeleni lug, b) Pjesme Zagorju.
Veseli Orehovčani – Pjesme: a) Polka na starem pragu, b) Zestali se dečki.
Veseli Orehovčani su osvojili 3. mjesto prema odluci žirija.
18. Igrajte nam mužikaši – Bedekovčina 23. lipnja 1985. godine
Veseli Martinšćani iz Martinca – Pjesme: a) Bečarska polka, b) K nam dojdi prijatelj.
Veseli Martinšćani iz Martinca u sastavu: 1 . Josip Pavlek – harmonika, 2. Petar Vranić – truba, 3. Alojz Skorzit – klarinet, 4. Ivan Tretinjak – bariton, 5. Mirko Novak – bubnjevi
19. Igrajte nam mužikaši – Bedekovčina 22. lipnja 1986. godine
20. Igrajte nam mužikaši – Bedekovčina 21. lipnja 1987. godine
Veseli Martinščani iz Martinca – Pjesme: a) Polka Ciglica, b) Najdraži kraj.
Veseli Martinščani iz Martinca u sastavu: 1. Alojz Skozrit – klarinet, 2. Pero Vranić – truba, 3. Franjo Boroš – harmonika, 4. Božidar Majerić – gitara, 5. Ivan Tretinjak – bariton, 6. Stjepan Ded – bubnjevi.
21. Igrajte nam mužikaši – Bedekovčina 19. lipnja 1988. godine
Veseli Martinščani iz Martinca – Pjesme: a) Moja punica, b) Anka vragolanka.
22. Igrajte nam mužikaši – Bedekovčina 18. lipnja 1989. godine
Akordi iz Vojnića – Pjesme: V srcu mi Zagorja hiža stoji i Kad sem se vrnul.
Akordi iz Vojnića u sastavu: 1. Ivan Bubnjar – truba, 2. Milan Bubnjar – klarinet, 3. Stjepan Kobeščak – harmonika, 4. Vlado Habjanec – gitara, 5. Josip Bubnjar – bariton, 6. Josip Bubnjar – bubnjevi, vokal.
Akordi su osvojili 3. mjesto prema odluci žirija.
23. Igrajte nam mužikaši – Bedekovčina 24. lipnja 1990. god.
24. Igrajte nam mužikaši – Bedekovčina 23.06.1991. godine
25. Igrajte nam mužikaši – Bedekovčina 28. lipnja 1992. god.
26. Igrajte nam mužikaši – Bedekovčina 27. lipnja 1993. godine
Veseli Martinščani iz Martinca Orehovičkog – Pjesme: a) Svojoj Domovini, b) Z našeg brega.
Veseli Martiščani su osvojili 2. mjesto prema glasovima publike.
27. Igrajte nam mužikaši – Bedekovčina 24. lipnja 1994. godine
Akordi iz okolice Brestovca Orehovičkog u sastavu: 1. Ivan Bubnjar – truba, 2. Branko Čehulić – saxofon, 3. Ivan Šaronja – hamonika, 4. Franjo Granc – gitara, 5. Josip Bubnjar – bas gitara, 6. Josip Bubnjar – bubnjevi
Pjesma: a) Za Hrvatski dom b) Ja za ženske nemam cajt
28. Igrajte nam mužikaši – Bedekovčina 25. lipnja 1995. godine
Akordi iz Brestovca Orehovičkog – Pjesme: a) Da bi stal, b) Moj kum i ja.
29. Igrajte nam mužikaši – Bedekovčina 16. lipnja 1996. godine
30. Igrajte nam mužikaši – Bedekovčina 27. 28. i 29. lipnja 1997. godine

Objavljeno u Nekategorizirano | 1 komentar

Dvorac u Orehovici…

Dvorac Orehovica

Donosimo, vjerojatno, najstariji prikaz orehovičkog dvorca, a zadnji izgled dvorca koji je srušen 1916. godine možete vidjeti na razglednici Orehovice (u jednom od postova ispod ovog).
Akvarel s prikazom dvorca Orehovice nalazimo u kodeksu obitelji Patačić jer je dvorac sredinom 18. stoljeća bio u vlasništvu Pudentiane, rođene Patačić, a i udate za jednog od članova obitelji Patačić.
Inače, počeci ovog dvorca se spominju kao mjesto koje je bilo sjedište obitelji Dudić de Czetyna. Prvi od tih Dudića, Andrija, kupio je, zajedno s braćom, 1504. posjed Orehovicu, a iste godine uzeli su u zalog i Martinec. Pred kraj 16. stoljeća Krsto Dudić i njegova sestra Judita (udana za Ivana Gregurovića) podijelili su Orehovicu. Potomci su izgradili novi dvorac koji je zalogom 1663. godine došao u ruke Petru Patačiću, a 1778. godine barunu Ivanu Kulmeru koji je bio oženjen s barunicom Reginom Patačić.
Barun Aleksandar Patačić, autor je djela Status familiae Patachich u kojem se nalazi navedeni akvarel orehovičkog dvorca, rođen je u Novom Marofu 1697., a umro u Beču 1747. godine.

Objavljeno u Nekategorizirano | Ostavi komentar

Kardinal Josip Bozanić u Orehovici krstio Karla i Magdalenu

P1230001
Prije 11 godina, prilikom proslave 200. godišnjice župe sv. Leopolda B. Mandića u Orehovici, predvoditelj ondašnjeg velebnog misnog slavlja, nadbiskup Josip Bozanić dao je obećanje obitelji Ivana i Marije Siketić, inače zvonara orehovičke crkve, da će, ako ih Bog blagoslovi petim djetetom, osobno doći krstiti njihovo peto dijete.
U nedjelju, 7. rujna 2014., obećanje se ispunilo.
Nakon Ivane, Nikoline, Ane i Valentine, Marija i Ivica Siketić su dobili – sina Karla. Prema obećanju, kardinal Josip Bozanić došao je u Orehovicu i krstio Karla Siketića, te prvo dijete u obitelji Miroslava i Ivane Celjak – Magdalenu.
Svečanu misu u punoj orehovičkoj crkvi predvodio je sam kardinal, u prisutnosti tajnika i domaćeg župnika, Ivice Šestaka. U prigodnom slovu kardinal Josip Bozanić je čestitao roditeljima i poželio uspjeh u odgoju djece, a pohvalio je i cijelu župnu zajednicu, te estetsko uređenje crkve. Majkama je darovao krunice, koje će dati svojoj djeci na dan Prve Pričesti, dok su očevi dobili Biblije kako bi svoju djecu poučavali kršćanskom životu.
Veliki dan u našoj župi uveličao je župski zbor, a župljani su izrazili nadu da će kardinal češće imati priliku dolaziti u našu župu, te da će biti više obitelji poput Ivana i Marije Siketić.

Objavljeno u Nekategorizirano | Ostavi komentar

Zanimljivosti s orehovičkog groblja…

P1220850
“Povijest je učiteljica života”, glasi stara latinska poslovica. Povijest nekog kraja može se iščitavti iz različitih izvora. Spomenici na grobljima su jedan od takvih povijesnih izvora. Zanimljivo je stoga iz rijetkih prastarih grobnih spomenika “pročitati” tko je u našem kraju prije 100 i više godina svojim ugledom i dobrostojećim položajem “zaslužio” spomenik koji se zadržao, evo do dana današnjeg. Između svega desetak takvih na našem groblju izdvojili smo njih petero:

  1. Konrad Pliberšek (na grobu piše: Konrat) i njegova majka Elizabeta, orehovički župnik koji je umro na tragičan način i čije se ime nalazi i na zajedničkoj grobnici orehovičkih župnika i svećenika, mada tamo nisu preneseni njegovi zemni ostaci;
  2. Josip Golubić, drugi učitelj orehovičke škole, rođen iste godine kad je sagrađena orehovička škola, dakle 1872. a umro i pokopan 1924.;
  3. Franjo Gjurkin, vlasnik važne trgovine u Orehovici u kojoj je jedno vrijeme bila i pošta! Iz tog vremena sačuvana je i jedina razglednica Orehovice, pečat orehovičke pošte, ali i nekoliko fotografija koje ćete moći u dogledno vrijeme vidjeti i na ovom portalu;
  4. Obitelj Bertić iz koje potječe i čuveni Vatroslav Bertić, matematičar koji je zbog svojeg antologijskog djela o matematičkoj logici, objavljenog u Pešti 1848. zasluženo uvršten među 1000 znamenitih Hrvata. Prijateljevao je i pokumio se sa slavnim pjesnikom i generalom austrijske vojske, Petrom Preradovićem, koji je rado dolazio u Orehovicu. U zrelo doba prihvatio je katoličanstvo i dao velik doprinos Hrvatskom narodnom preporodu;
  5. Franjo Ivančir, čija prazna kuća propada u centru Brestovca Orehovičkog, relativno je najmlađi, a ovdje je uvršten i stoga jer je 1942. osnovao prvo dobrovoljno vatrogasno društvo u Brestovcu Orehovičkom.

Što možemo naučiti iz ovih kratkih povijesnih crtica?
Ispod spomenika leže, ne samo tada dobrostojeći ljudi, već i osobe koje su na različite način unaprijedile naš kraj. Tragovi njihovog djelovanja osjećaju se i danas.
S druge strane, među nama više nema nijednog Ivančira, Bertića, Gjurkina, Golubića… pa se, s pravom, pitamo nije li ugled i imetak ipak samo voda vrh pijeska!?
Sad imaš i jesi a već sutra će ti se, možda, zatrti rod i ime.
I zato, dragi prijatelji dobronamjernici, zapalite koju svijeću i izmolite molitvu za pokoj duša gore navedenih ljudi jer oni više nemaju nikoga svoga tko bi to za njih mogao učiniti.
Pokoj vječni daruj im Gospodine – i svjetlost vječna svjetlila njima!

This slideshow requires JavaScript.

Objavljeno u Nekategorizirano | Ostavi komentar

Hodočašće Majci Božjoj Bistričkoj

Ova galerija sadrži 18 fotografija.

Originally posted on Župa sv. Leopolda B. Mandića – Orehovica:
Župnik, vlč. Ivica Šestak i naš mladomisnik, vlč. Tomica Božiček predvodili su naše tradicionalno župsko hodočašće Majci Božjoj Bistričkoj u nedjelju, 10. kolovoza 2014. Osim brojnih župljana u narodnim…

Gallery | Ostavi komentar