Piše: Božidar Ručević
Negda je bila čast biti Hrvatom
Hrvatski plemići Kulmeri i njihova sveza sa srcem Hrvatskoga zagorja
Grb obitelji Kulmer
| Negda su se mnoge poznate europske obitelji sa čašću pohrvaćivale i sudjelovale u puno bitnih društvenih i povijesnih zbivanja u svojoj novoj domovini pa se to dogodilo i s obitelji Kulmer. | |
Predci negda njemačke obitelji Kulmer podrijetlom iz Koruške, i to Johann Balthasar, Bernhard, Ehrenreich, Georg i Helfried stekli su 1654. naslov baruna od Rosenpichla i Hohensteina. Prvi od Kulmera zabilježen u Hrvatskoj bio je barun Ferdinand Ernst (1667-1736) koji je od 1708. obnašao dužnost kapetana Turnja, a dva desetljeća kasnije bio je i žumberački kapetan. Njegov sin barun Ivan Josip (1710-1769) primio je 1740. hrvatski indigenat i od tada je obitelj već sasvim pohrvaćena, a ženidbom s Reginom pl. Patačić dobio je mnoge posjede, pa tako i Orehovicu, Lepu Ves i Brdovec. Njegov sin barun Ivan Emil Kulmer (1736.-1807.) bojnik u hrvatskoj husarskoj pukovniji stekao je dvorac i posjed u Šestinama preko svoje supruge Judite grofice Sermage, te dodatne u Hrvatskom zagorju, i to u Bračku kraj Zaboka. Postao je građaninom grada Zagreba. Sa svojim sinovima Ferdinandom (1776-1816) i Ivanom Nepomukom (1782-1835) stekao je i ugarski indigenat.
Grof Miroslav Kulmer, stariji (1814-1877)
Grof Miroslav Kulmer, stariji (1814-1877)
Godine 1862. general Miroslav Kulmer (1814-1877) uresio se grofovskom titulom. Ostao je zapamćen po tome što je uveo hrvatski jezik i hrvatsku zastavu u domobranske jedinice. S obzirom na životno razdoblje, on je zasigurno onaj grof Kulmer koji je bio član prvoga Školskoga odbora Pučke škole smještene u srcu Hrvatskoga zagorja u Orehovici, koja je izgrađena 1872. i od tada neprekinuto radi do danas!
Stari dio pučke škole u Orehovici
Današnja vojarna Kralj Tomislav u Zagrebu je od 1912. do 1918. nosila ime grofa Miroslava Kulmera utemeljitelja i prvog zapovjednika Kraljevskog hrvatskog domobranstva u austrougarskoj vojsci.
Miroslavov sin Milan Emil Kulmer (1862-1941) časnik je u austrougarskoj mornarici. Njegovi potomci posljednji su muški slijednici hrvatskih grofova Kulmer, i to sin Aleksandar (1890-1964) koji je obiteljsku arhivu preselio u dvorac Cernik kod Nove Gradiške i unuk Ferdinand (1925-1998), akademski slikar i grafičar te profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, koji je odigrao značajnu ulogu u društvenom i kulturnom životu Hrvatske. Zatečen nevoljama nacionalizacije od svjetskoga putnika postao je povučen čovjek te mirno i stoički promatrao kako se sva njihova obiteljska imovina razvlači te se posvetio apstraktnom slikarstvu i radu na Akademiji. Njegova kći još uvijek pokušava sudovanjem s Gradom Zagrebom dobiti dio naknade za otetu imovinu, među inim i za Kulmerove dvore danas u vlasništvu bogataške obitelji Todorić.
Kako je i u naslovu zapisano, od negda su se mnoge europske poznate obitelji sa čašću pohrvaćivale i sudjelovale u puno bitnih društvenih i povijesnih zbivanja u svojoj novoj domovini pa se to dogodilo i s obitelji Kulmer. Primjerice, kao i Pavao Ritter Vitezović (1652-1713) sin njemačkih doseljenika iz Alzasa; Ljudevit Gaj (1809-1872) sin oca podrijetlom Francuza i majke podrijetlom Njemice; Stanko Vraz (1810-1851) rođen u slovenskoj obitelji Frass, Vatroslav Lisinski (1819-1854) rođen u njemačko-židovskoj obitelji Fuchs; August Šenoa (1838-1881.) sin oca Nijemca i majke Slovakinje i ini drugi!
Čin pohrvaćivanja ovdje opisanih grofova Kulmer i njihova sveza sa Srcem Zagorja – dobar je primjer i naputak kako bi se svi građani Republike Hrvatske trebali ponositi svojom domovinom i njezinim prelijepim područjima, i to kao što se uistinu ponose zagorskim rodnim zavičajem i boravištem svi domaći i pridošli ljudi u širem orehovičkom kraju u srcu Hrvatskog zagorja.
- prosinca 2016.
Srce Zagorja 