Dvorac u Orehovici…

Donosimo, vjerojatno, najstariji prikaz orehovičkog dvorca, a zadnji izgled dvorca koji je srušen 1916. godine možete vidjeti na razglednici Orehovice (u jednom od postova ispod ovog).
Akvarel s prikazom dvorca Orehovice nalazimo u kodeksu obitelji Patačić jer je dvorac sredinom 18. stoljeća bio u vlasništvu Pudentiane, rođene Patačić, a i udate za jednog od članova obitelji Patačić.
Inače, počeci ovog dvorca se spominju kao mjesto koje je bilo sjedište obitelji Dudić de Czetyna. Prvi od tih Dudića, Andrija, kupio je, zajedno s braćom, 1504. posjed Orehovicu, a iste godine uzeli su u zalog i Martinec. Pred kraj 16. stoljeća Krsto Dudić i njegova sestra Judita (udana za Ivana Gregurovića) podijelili su Orehovicu. Potomci su izgradili novi dvorac koji je zalogom 1663. godine došao u ruke Petru Patačiću, a 1778. godine barunu Ivanu Kulmeru koji je bio oženjen s barunicom Reginom Patačić.
Barun Aleksandar Patačić, autor je djela Status familiae Patachich u kojem se nalazi navedeni akvarel orehovičkog dvorca, rođen je u Novom Marofu 1697., a umro u Beču 1747. godine.

Kardinal Josip Bozanić u Orehovici krstio Karla i Magdalenu

Prije 11 godina, prilikom proslave 200. godišnjice župe sv. Leopolda B. Mandića u Orehovici, predvoditelj ondašnjeg velebnog misnog slavlja, nadbiskup Josip Bozanić dao je obećanje obitelji Ivana i Marije Siketić, inače zvonara orehovičke crkve, da će, ako ih Bog blagoslovi petim djetetom, osobno doći krstiti njihovo peto dijete.
U nedjelju, 7. rujna 2014., obećanje se ispunilo.
Nakon Ivane, Nikoline, Ane i Valentine, Marija i Ivica Siketić su dobili – sina Karla. Prema obećanju, kardinal Josip Bozanić došao je u Orehovicu i krstio Karla Siketića, te prvo dijete u obitelji Miroslava i Ivane Celjak – Magdalenu.
Svečanu misu u punoj orehovičkoj crkvi predvodio je sam kardinal, u prisutnosti tajnika i domaćeg župnika, Ivice Šestaka. U prigodnom slovu kardinal Josip Bozanić je čestitao roditeljima i poželio uspjeh u odgoju djece, a pohvalio je i cijelu župnu zajednicu, te estetsko uređenje crkve. Majkama je darovao krunice, koje će dati svojoj djeci na dan Prve Pričesti, dok su očevi dobili Biblije kako bi svoju djecu poučavali kršćanskom životu.
Veliki dan u našoj župi uveličao je župski zbor, a župljani su izrazili nadu da će kardinal češće imati priliku dolaziti u našu župu, te da će biti više obitelji poput Ivana i Marije Siketić.

Zanimljivosti s orehovičkog groblja…

“Povijest je učiteljica života”, glasi stara latinska poslovica. Povijest nekog kraja može se iščitavti iz različitih izvora. Spomenici na grobljima su jedan od takvih povijesnih izvora. Zanimljivo je stoga iz rijetkih prastarih grobnih spomenika “pročitati” tko je u našem kraju prije 100 i više godina svojim ugledom i dobrostojećim položajem “zaslužio” spomenik koji se zadržao, evo do dana današnjeg. Između svega desetak takvih na našem groblju izdvojili smo njih petero:

1. Konrad Pliberšek (na grobu piše: Konrat) i njegova majka Elizabeta, orehovički župnik koji je umro na tragičan način i čije se ime nalazi i na zajedničkoj grobnici orehovičkih župnika i svećenika, mada tamo nisu preneseni njegovi zemni ostaci;
2. Josip Golubić, drugi učitelj orehovičke škole, rođen iste godine kad je sagrađena orehovička škola, dakle 1872. a umro i pokopan 1924.;
3. Franjo Gjurkin, vlasnik važne trgovine u Orehovici u kojoj je jedno vrijeme bila i pošta! Iz tog vremena sačuvana je i jedina razglednica Orehovice, pečat orehovičke pošte, ali i nekoliko fotografija koje ćete moći u dogledno vrijeme vidjeti i na ovom portalu;
4. Obitelj Bertić iz koje potječe i čuveni Vatroslav Bertić, matematičar koji je zbog svojeg antologijskog djela o matematičkoj logici, objavljenog u Pešti 1848. zasluženo uvršten među 1000 znamenitih Hrvata. Prijateljevao je i pokumio se sa slavnim pjesnikom i generalom austrijske vojske, Petrom Preradovićem, koji je rado dolazio u Orehovicu. U zrelo doba prihvatio je katoličanstvo i dao velik doprinos Hrvatskom narodnom preporodu;
5. Franjo Ivančir, čija prazna kuća propada u centru Brestovca Orehovičkog, relativno je najmlađi, a ovdje je uvršten i stoga jer je 1942. osnovao prvo dobrovoljno vatrogasno društvo u Brestovcu Orehovičkom.

Što možemo naučiti iz ovih kratkih povijesnih crtica?
Ispod spomenika leže, ne samo tada dobrostojeći ljudi, već i osobe koje su na različite način unaprijedile naš kraj. Tragovi njihovog djelovanja osjećaju se i danas.
S druge strane, među nama više nema nijednog Ivančira, Bertića, Gjurkina, Golubića… pa se, s pravom, pitamo nije li ugled i imetak ipak samo voda vrh pijeska!?
Sad imaš i jesi a već sutra će ti se, možda, zatrti rod i ime.
I zato, dragi prijatelji dobronamjernici, zapalite koju svijeću i izmolite molitvu za pokoj duša gore navedenih ljudi jer oni više nemaju nikoga svoga tko bi to za njih mogao učiniti.
Pokoj vječni daruj im Gospodine – i svjetlost vječna svjetlila njima!

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript

Hodočašće Majci Božjoj Bistričkoj

Ova galerija sadrži 18 fotografija.

Originally posted on Župa sv. Leopolda B. Mandića – Orehovica:
Župnik, vlč. Ivica Šestak i naš mladomisnik, vlč. Tomica Božiček predvodili su naše tradicionalno župsko hodočašće Majci Božjoj Bistričkoj u nedjelju, 10. kolovoza 2014. Osim brojnih župljana u narodnim…

Nakon 50 godina ponovo u đačkim klupama osnovne škole!

Izniman je dan bio tog petka, 4. srpnja 2014. godine.

Nakon 50 godina okupili su učenici koji su davne 1964. godine završili svoju “osmoljetku” u Brestovcu Orehovičkom. Inicijativom g. Janka Perića u Brestovec su sa svih strana pristigli Janko Čehulić, Ankica Tropina (Kolarić), Ivka Končić, Štefica Končić (Meštrović), Stjepan Mlinarić, Janko Perić, Branka Božiček (Sente), Stjepan Šaronja, Barica Šenjug (Gulija), Stjepan Koren, Vlado Meštrović, Mira Mlinarić, Vilim Postonjski te razrednik Marijan Jelača.

Dirljivo je bilo svjedočiti bogatim životnim iskustvima kojima su se naši bivši učenici predstavili na svojevrsnom satu razredne zajednice. Život nikome nije bio lagan, ali je svatko časno i pošteno gradio svoj dom i svoju obitelj. Naši bi današnji učenici sasvim sigurno mogli puno toga naučiti slušajući kako su se naši jubilarci probijali kroz život radom svojih ruku i snagom volje, razumno, ali srčano.

Sjetili su se i svojih već preminulih kolega i kolegica, razrednice Blaženke Mustafa, ali i onih koji im se iz raznih razloga nisu mogli pridružiti.

Zadovoljni i poletni, zakazali su sljedeći sat svoje razredne zajednice za 10 godina – za dijamantnih 60 godina!

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript

Pogled u orehovičko srce Zagorja

Tamo gdje je Zagorje još uvijek sačuvalo svoj topli seoski “štih”, gdje se ljudi još uvijek prepoznaju i pozdravljaju… tam je srce Zagorja.

Kako je to orehovičko srce Zagorja izgledalo prije stotinjak godina može se vidjeti na razglednici iz toga vremena.

Više o povijesti ovog, središnjeg dijela Zagorja donijet ćemo kasnije.

Dobar dan, svijete!

Još malo i evo vijesti iz srca Hrvatskog zagorja, tj. s bregova i dolina između Krapine, Zaboka i Zlatara…